Zar ne osjećate da kad god gledate televiziju da ste prevareni, opoganjeni i poraženi. Pokušajte umjesto da gledate televiziju čitati kakvu knjigu, vidjet ćete da ćete osjetiti tračak pobjede i slobode.
Vidio sam jednu TV-karikaturu bez riječi u nekom stranom časopisu na kojoj jedna porodica praljudi: čovjek, žena i dvoje djece, zamotani u životinjske kože, u praznoj pećini, svom staništu, sjede nepomično i kao paralizirani gledaju u komad bezoblične stijene ispred sebe.
Karikatura je bila bez riječi i u prvi mah je nisam ni shvatio. Onda mi je sinulo da im je ona bezoblična stijena kobajagi televizor, pa sam se nasmijao. Zaista adekvatna karikatura, pomislio sam.
Međutim, razmislite, nije li možda gledanje tih pećinskih ljudi u bezobličnu stijenu ispred sebe, daleko kreativnije i punije nego naše buljenje u televizijski ekran danas?!
Televizija je Pandorina kutija iz koje je najzad izašla i nada, ono posljednje što je u njoj još bilo ostalo. Narav te TV-naprave je takva da se njome ne može reći istina, kad god je TV-kamera u mene okrenula svoje stakleno oko, nikad ništa nisam mogao reći iz duše, a ako sam nešto i rekao, televizija je to našminkala, frizirala, dizajnirala i progutala.
Televizija je duševna i duhovna guba savremenog svijeta. Zašto se nigdje ne reklamira kakvo sredstvo, kakav deterdžent za pranje duše nakon gledanja televizije?
Divan post . Žalosno je na kakve nivoe se bića spuste i mjesto da rastu , idu ka dolje , vrsti otupljenosti i zamajavanja . Televizor je zlo,obmana. Budi mi jezu jer u mom slučaju , rođenom roditelju je preča zadruga od sopstvenog djeteta ili ličnog života . Jedan majušan primjer šta ljudi sami sebi rade . Nadam se da će ovaj Vaš blog ko god da ste , trznuti bar ovu omladinu na tren ili nekoga osvjestiti u svakom novom trenutku . Svako dobro .